Документи Саопштења, изјаве ... Догађаји Линкови
Београдски међународни сусрети Управа Издања
PROTIV STRUJE
Nemirenja Milutina Srećkovića, u izdanju IGP «Eskić i Miljković»
iz Smederevske PalankeKrajem prošle godine iz štampe su izašle dve knjige iz rukopisne zaostavštine profesora Milutina Srećkovića, književnog kritičara, člana Udruženja književnika Srbije, preminulog 1995. Narodna knjiga iz Beograda objavila je Srećkovićev rukopis o Dragiši Vitoševioću, a izdavačka kuća «Eskić i Miljković» iz Smederevske Palanka, štampala je Nemirenja, zbirku tekstova koji, naglašeno kritički, obuhvataju kulturne događaje u Smederevskoj Palanci i okolini, tokom nekoliko decenija. Reč je o poslednjem rukopisu koji je profesor Srećković priredio za štampu, ponovo pregledavši tekstove i konačno odredjujući njigov redosled, odnosno raspored poglavlja.
Nemirenja Miutina Srećkovića sadrže i pozitivne i negativne kritike. Ovde nećemo naići ni na neodmerene hvalospeve, niti na neutemeljene diskvalifikacije, pa je u tom smislu ova knjiga paradigma jasnog, primerenog, lepog i produhovljenog pisanja, koje nikada ne ostaje samo pri pukoj analizi dela, već nastoji da u njemu pronadje autorovu refleksiju vlastitog vremena, odražavajući i delo i njegovo autorsko vidjenje, u kontekstu povoda i prilika. Zato ova knjiga i nosi naslov Nemirenja, jer se u njoj pripoveda, uglavnom, o ljudima iz «provincije», koji su, iako živeći u palankama, najčešće izvan takozvane glavne struje kulturnih zbivanja, uveliko transcendirali ispostavljeni okvir koji se nametao njihovoj egzistenciji, nadilazeći ne samo Palanku, nego i ono palanačko, u svakodnevici, ideologiji, kulturi.
Iz tog razloga ne treba da iznenadi profesorovo pedantno anlaziranje pozorišnih predstava, izvođenih na amaterskim festivalima, ili sagledavanje književnog i likovnog stvaralaštva u Smederevskoj Palanci u suočavanju sa planetarnim idejama i kontekstima – što na prvi pogled može da izgleda pretenciozno. Jer, a to Srećkovićeva knjiga u celini pokazuje, kultura, u malim mestima, kao i u takozvanim kulturnim metropolama, predstavlja upravo nastojanje da se artikuliše vlastito vreme, što podrazumeva ne samo njegovu eksplikaciju u različitim umetničkim formama, nego i kritiku svega što u postojećim prilikama ostaje prekratko u suočavanju sa idealom slobode. Zato su autori o kojima Srećković piše, iako deluju mimo velikih kulturnih sredina, izazvani na nemirenja sa zbiljom, pa knjiga poznatog književnog kritičara pruža svedočanstvo o njihovom hodu protiv struje, za šta je u malim mestima, često, potrebno barem isto onoliko kuraži kao i u kulrnim metropolama.
Među brojnim prikazima, analizama i recenzijama dela autora koji su stvrali u Smederevskoj Palanci i Velikoj Plani, ili ovde promovisali svoja ostvarenja (a među kojima ima i veoma poznatih imena, poput slikara Svetlane Pavlović Džindo, Mirjane Mit, ili književnika Dragutina Paunića, Milije Đorševića, Milana R. Simića), u posebnom poglavlju, objavljena su i dva profesorova govora, pročitana prilikom osnivanja ogranka Demokratske stranke u Smederevskoj Palanci. Ovi tekstovi pružaju svedočanstvo o jednom pristupu politici, s obzirom na ono što predstavlja cilj društvenog i političkog delovanja - ukazujući na slobodu kao ideju vodilju političke borbe. Srećkovićevi govori, utoliko, nisu nikakve retoričke bravure, u njima ne pronalazimo elemente političkog govorništva, već racionalno utelemeljenje otpora prema postojećem. Svejedno da li se sa profesorovim ocenama slažemo, njegovi stavovi iniciraju razgovor, na mestu gde se za većinu danačnjih političkih aktivista, naročito u provincijama, završava svaka upitnost, a zapopočinje racionalno neisposredovano sledjenje partiskih programa i načela.
Postoji još osam rukopisa u profesorovoj zaostavštini koji čekaju objavljivanje, a Izdavačko-grafiočko preduzeće «Eskić i Miljković» najvilo je da će učestvovati u projektu izdavanja sabranih dela Milutina Srećkovića.
Vladimir Đurđević
Крај странице